Prijeđi na sadržaj

Istočno bojište (Drugi svjetski rat)

Izvor: Wikipedija
Istočna bojišnica
Dio Drugi svjetski rat

Karta istočne bojišnice od 1942. do 1943.
Vrijeme 22. lipnja 1941. - 9. svibnja 1945.
Lokacija Istočna Europa
Ishod Saveznička pobjeda. Osnovana FNRJ i Čehoslovačka. Početak komunističkog režima
Casus belli Operacija Barbarossa
Sukobljeni
Sile Osovine:
Treći Reich
Kraljevina Rumunjska (do 1944.)
Finska (do 1944.)
Italija
Mađarska
NDH
Bugarska
Slovačka Republika (1939. - 1945.)
Saveznici:
SSSR
Poljska
Flag of the Democratic Federal Yugoslavia Jugoslavija (od 1944.)
Kraljevina Rumunjska (od 1944.)
Finska (od 1944.)
Čehoslovačka (od 1943.)
Slobodna Francuska (od 1943.)
zračna i pomorska podrška:
Ujedinjeno Kraljevstvo
Sjedinjene Države
Vođe
Adolf Hitler
Ernst Busch
Heinz Guderian
Ewald von Kleist
Günther von Kluge
Georg von Küchler
Wilhelm Ritter von Leeb
Giovanni Messe
Josif Staljin
Georgij Žukov
Nikandr Čibisov
Ivan Konev
Rodion Malinovski
Konstantin Rokosovski
Posljedice
Treći Reich
1.001.000-2.415.690[1]
Rumunjska
381.000[1]
SSSR
7.500.000-12.000.000[1]
Rumunjska
170.000[1]
Mađarska
136.000[1]
Poljska
40.000[1]

Istočno bojište ili Veliki domovinski rat (u nazivlju bivših država SSSR-a izuzev Ukrajine[2][3] i Uzbekistana[4]) bilo je najveće bojište Drugog svjetskog rata otvoreno njemačkom invazijom na Sovjetski Savez.

Na istočnoj bojišnici ratovali su nacistička Njemačka i njezini saveznici te Sovjetski Savez i njegovi saveznici. Povod za rat je invazija Poljske.[5][6] Mirovnim ugovorom Adolfa Hitlera, njemačkog kancelara i Josifa Staljina, generalnog sekretara Sovjetskog Saveza podijelili su Poljsku na dva dijela. Nakon nekog vremena Hitler je okupirao Kraljevinu Jugoslaviju, Čehoslovačku i druge zemlje istočne Europe. Poslije je Hitler napao Sovjetski Savez i time prekršio mirovni ugovor. Hitler je pokušao Blitzkriegom osvojiti Istočnu Europu.[7] No planove mu je poremetio Sovjetski protunapad blizu Moskve i u Staljingradu. Nakon nekog vremena Crvena armija je dobivala borbu za borbu.[8] Poslije je Crvena armija pomogla u Narodno-oslobodilačkom ratu u Jugoslaviji. Poslije je Crvena Armija ušla u Berlin i dobila rat.

Broj poginulih je nepoznat, no procjene sežu od konzervativnih 10 milijuna pa do čak 30 milijuna žrtava.[9][10][11]

Posljedice

[uredi | uredi kôd]

Nakon rata počeo je hladni rat. Mnoge zemlje su pale pod komunistički režim. Mnoge zemlje su se odupirale komunističkom režimu, no Sovjetski Savez je pomoću vojske ugušila ustanak. Tek nakon pada komunizma u Europi (1990.) ljudi su mogli slobodno iskazivati svoje mišljenje.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b c d e f Death tolls: Eastern Front, 1941-1945. Twentieth Century Atlas - Statistics. Pristupljeno 13. svibnja 2011.
  2. Peterson, Nolan. 10. travnja 2015. Ukraine Purges Symbols of Its Communist Past. Newsweek (engleski). Pristupljeno 29. prosinca 2023.
  3. Закон України від 09.04.2015 № 315-VIII «Про увічнення перемоги над нацизмом у Другій світовій війні 1939-1945 років» [Zakon Ukrajine od 09.04.2015. br. 315-VIII „O ovjekovječenju pobjede nad nacizmom u Drugom svjetskom ratu 1939.-1945.“]
  4. Saidazimova, Gulnoza. 8. travnja 2008. World War II -- 60 Years After: For Some Central Asians, 'Great Patriotic War' Is More Controversial Than Ever. Radio Free Europe/Radio Liberty (engleski). Pristupljeno 29. prosinca 2023.
  5. Laurence Rees. 30. ožujka 2011. BBC - History - Hitler's Invasion of Russia in World War Two. BBC News. Pristupljeno 13. svibnja 2011.
  6. WORLD WAR II ON THE EASTERN FRONT (PDF). Ujedinjeni narodi. 30. ožujka 2011. Pristupljeno 13. svibnja 2011.
  7. Kennedy Hickman. World War II Europe: The Eastern Front. Military History. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2011. Pristupljeno 13. svibnja 2011.
  8. World War II - Eastern Front. History. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2011. Pristupljeno 13. svibnja 2011.
  9. According to G. I. Krivosheev. (Soviet Casualties and Combat Losses. Greenhill 1997 ISBN 1-85367-280-7), in the Eastern Front, Axis countries and German co-belligerents sustained 1,468,145 irrecoverable losses (668,163 KIA/MIA), Germany herself – 7,181,100 (3,604,800 KIA/MIA), and 579,900 PoWs died in Soviet captivity. So the Axis KIA/MIA amounted to 4.8 million in the East during the period of 1941–1945. This is more than a half of all Axis losses (including Asia/Pacific theatre). The USSR sustained 10.5 million military losses (including PoWs died in German captivity, according to Vadim Erlikman. Poteri narodonaseleniia v XX veke : spravochnik. Moscow 2004. ISBN 5-93165-107-1), so the number of military deaths (the USSR and the Axis) amounted to 15 million, far greater than in all other WWII theatres. According to the same source, total Soviet civilian deaths within post-war borders amounted to 15.7 million. The numbers for other Central European country and German civilian casualties are not included here
  10. Vadim Erlikman, Poteri narodonaseleniia v XX veke: spravochnik. Moscow 2004. ISBN 5-93165-107-1; Mark Axworthy, Third Axis Fourth Ally. Arms and Armour 1995, p. 216. ISBN 1-85409-267-7
  11. Rűdiger Overmans, Deutsche militärische Verluste im Zweiten Weltkrieg. Oldenbourg 2000. ISBN 3-486-56531-1, Richard Overy The Dictators: Hitler's Germany and Stalin's Russia (2004), ISBN 0-7139-9309-X

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]